[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U dvorcu snova

usnula sam san ljubavi,

željom nošena.

Izgradila sam grad nade

na temeljima iluzije.

Do trena kad je stvarnost

vatrenim strijelama istine

vrata spalila i provalila

u samo mi središte.

I dok sam sanjala,

čistu sam tu ljubav čuvala,

a sad ona to više nije.

Sve je otišlo

u nekom drugom smjeru,

nekim drugim željama uprljano,

nije više isto.

 

 

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

This article has 2 comments

  1. Kada se dogodi pjesma koja je toliko istinita, onda i čitalac mora zaćutati pred saosjećajem čovjeka koji gleda nečiju ljubavnu bol, ljubavno samosaznanje. Pjesma govori o gradu snova, o iluzijama, na prvi pogled liči kao nešto promaštano, a u stvari je samosvijest boli, iskazani stih stvarnosti u kojoj strijele istine mijenjaju čak i srce. Da, pjesnikinje to jedino mogu: da propate zbog neuzvraćene ljubavi, da se pročiste u pokušaju uljepšavanja stvarnosti, napokon, da kao andjeli uzlete, naizgled naivne a mudre kao filozofi – jer poznaju i svoje i drugo srce! Lijep pozdrav od Milenka!

Odgovori

Subscribe without commenting