[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nije ih se puno ni sjetilo,

laži koje otkrivaju lica nevinih,

maske prijatelja bezbrižnih života.

Odluke dana za bolje doba,

pogled želje a riječ suprotnosti,

igra pokretima,osmijeh tajnih snova.

A kako li su prozirni,

govore sa druge strane vrata,

pričaju drugim tijelima,

pretvaraju se u  prečiste varke.

Želim da ne vidim

pokušati da ne čujem,

biti netko drugi,

nešto što vide.

Vid trese um,

usta ne žele reći,pokreti

skamenjeni.

Stvaram jedinstveni hram moći,

ne znaju mnogi,

dijelim želje sa željom,

ostaje sve,

ne izlazi ništa.

Posted by Naberius

plamenlaznihsvijeca.blog.hr

Website: http://plamenlaznihsvijeca.blog.hr

Odgovori

Subscribe without commenting