[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Niz strminu jaruge šumske
dok ne siđeš
na dno -mekano njeno,
ispod pola metra
negaženog lišća i gusjenica
spojiš rubove dlanova
i najčistija voda
po čijim pećinama hodiš
ulije se u otiske
tvojih prstiju,,,,
Dok se ne raspjevaš
sa pticama u krošnji
a vjetar ti ne zamiriše
mirisima znanim
– riječnim školjkama
crnicom i crvenicom
glinom i žutuljom,
kraj žene,dok ne legneš
njene….
djecu dok ti ne izrodi,
junaka njenih
dok grobove ne obidješ
i pokloniš je Krstu
Ti tu zemlju svojojm
zvati nećeš

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting