[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Dolaze oni tako svaki dan,

bezvoljni, bez nade,

tek toliko da pogledaju,

ima li štogod novo,

izvješeno na pročelju zgrade.

 

A na Zavodu ništa novo,

to beskorisno zdanje,

prava je slika društva,

koje tone u sve veće sranje.

 

Kako kupiti djeci što im treba,

pomoći roditeljima da se prehrane,

platiti grijanje, struju, vodu,

sve dok posla nema,

a rupe na sve strane,

samo sanjati mogu.

 

Možda otići van zemlje,

ponekad im želja dođe,

a da sačekaju još malo ,

misle u sebi,

možda i ta kriza prođe.

 

Nada im je uzaludna,

ovdje pomoći nema,

to su pretežno mladi ljudi,

sa gomilom potreba.

 

Uzalud im demokracija

i njene blagodati,

sve to ne vrijedi ništa,

kada djetetu nemaš što dati,

a u želucu revolucija.

 

Vraćaju se oni tako,

bezvoljni, bez nade,

kao što su i došli,

pogleda uprtog u asfalt,

ne znaju kamo bi pošli.

 

 

 

Posted by Hugo1

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting