Nevidljiva ti

Razgovaram sa nevidljivom tobom i spominjem

ti cudne neke stvari. Opet citam Mesu.

I vlati Withmanove trave me opet

podsjecaju na tebe. I ne znam koliko

dugo to traje. Snovi se opet

gomilaju i ne daju mi da spavam.

Mirisi boje zrak. Tvoje me usne

golicaju. Jos nismo zavrsili a jos smo

na pocetku. Trebace vremena, moja

nevidljiva ti da zrak ponovo primi boju

tvojih ociju. Puno je u njemu.

Tezak, mek. A lijep.

Draga moja nevidljiva, u gustim

ulicama opet lutaju nasi obrisi

i samotnom tisinom druguju i

odmaraju po parkovima. Lijepo je tu sjediti

s tobom.