[Ukupno:3    Prosječno:5/5]

Puno sam puta dočekivao zore

i noći što beskrajno traju

spaljivao pjesme da izgore

kao oni što cijelog sebe daju

 

Rušio sam zidove koji nas dijele

riječima i perom na papiru

dok se magla i inje po cestama bijele

i blijede zvijezde na nebu  umiru

 

O kako tada duša budna sniva

i čežnja lije ko mjesečina žuta,

sjećanja na tebe još su tako živa

a nada je stigla do kraja puta

 

Ipak, ostane u duši neugašen krijes

i kad se čini da ljubavi nema,

kad samuje kao u tami lijes

na kojem vene ruža crvena

 

I taj krijes kao sunca zraka

kroz pukotinu kada zora rudi

moju dušu punu jeze, mraka

uvijek iznova iz beznađa budi

Posted by Sani

This article has 8 comments

  1. Kažu da je ljepota sklad… Tvoja pjesma je takva: skladna, sva od misli i slika, zanatski izbrušena – i zbog toga lijepa za čitanje. I ne samo to, već vidimo i da je istinita, jer se iza riječi nalazi stvarno pjesnikovo ili čovjekovo iskustvo. Tako se i ovoga puta možemo osvjedočiti da kada se udruže proživljeni život i vještina slaganja rima, vlast nad ritmom, onda dobijamo ovako lijepu pjesmu. Pozdrav od Milenka!

  2. Sani, predivni stihovi, teku kao rijeka, ubodu ravno u srce kao Amorova strijela i moram se pitat od čega si satkan kada pišeš stihove koji uzdignu, oplemenjuju i ostaju u pamćenju kao čista ljepota.

    Lp! 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting