Nesuđena
Evo,Bog odluči da moje ruke postaju dostojne pisanja.
Kojim riječima uopće započeti jedan san riječi,jednu želju,snenu maštu da ti šapćem riječima.
Zar se ne bi uvrijedila kad bih ti rekao nešto što već odavno znaš?
Da si se anđele moj odrekla krila i sišla ovdje na zemlju samo zbog mene,običnog čovjeka.
A tko sam pak ja da sam to zaslužio,zašto to meni pripada?
Zato ću ti opisati svoj san.
Zar mi ne bi gracioznost tmine stavila prsten na ruku kad bih ležao u tvom naručju i blagovao tvoje osjećaje što me opijaju svojom milinom.
Kad na počinak liježem zaručen s tvojom ljepotom tada zaista ni smrt mi nije strana jer jedan dodir tvojih usana proživljavam kroz tisuće vječnosti i uskrsavam ispred gorkosti tame što pokušava obuzdati moju krv premorenu od tolike ljubavi koju ni sam Bog nema usuda primiti u svoje odaje.
Ni san mi više počinak nije.
Snivam tvoje ruke dok njeguju moju dušu i drhtim pod milinom tvoje mirisne kože ustreptale pod šaptajima mojih usana.
Isprepletenih tijela i obavijenih duša ustrajemo u obredu prvotne,iskonske strasti i utapamo se u plimi gorljivosti i htijenja.
Ni najljepša svila što ju čovjek stvori ne može nositi teret što joj ga poda mekoća tvoje kože.
Ni dušu mi grijeh nije dati ako je mom tijelu podana uzvišenost tvojih očiju.
Koliko te puta moram zagrliti,koliko puta u tvom zagrljaju moram umrijeti da bih te suzama oblikovao i toplinu tvog bića usvajao.
Bole me tvoji dodiri jer toliko tebe u njima počiva.
Ponekad ih ne poželim jer me strah da bi mogli nestati a tada bih shvatio da nikada nisu ni bili moji.
Vrtim se razdragan u ekstazi tvog mirisa dok mirno promatram tvoju pojavu i stvarno tada vidim da ni sam život nije toliko lijep.
Ljubavi moja nesuđena.
Budući da ste svi romantični i samo ljubavno vas pobuđuje predajem vam na čitanje pjesmu koju napisah nekome u trenutku dosade…
Nije mi bila namjera pisati o ovome uopće ali par dosadnih minuta može mnogo neočekivanog donijeti…
U rangu na ljestvici od 10 bodova ovo je 3…
Odlično, teško je izdvojiti najbolji dio,
mada mi se posebno sviđa ovaj početak:
”Evo,Bog odluči da moje ruke postaju dostojne pisanja.”
Hvala senada…ma prolazno je
Morao sam pročitati jučer i danas.Da to je pjesma puna osjećajne ljubavi prema dragom biću.Puno mi se sviđa.
Ako ovako pišeš samo kad ti je dosadno, nadam se onda da ćeš se i u budućnosti ovako uspješno i lijpo dosađivati.
Palac gore.
hvala ti G. sada moraš i ti tako:)))
Pitanje je što bih pisao da sam zaljubljen:)
Ostavilo mene moje jato:)))
pridružiću se hvalama, svaka pjesma nosi nešto dali ljubav ili bol.mi pišemo jednostavnim riječima,o običnim osjećajima ,no ti to radiš na sebi svojstven način a taj način je super da ti zavidim.bravo.
Hvala ti…izgleda da imam poseban dar kako zakomplicirati i sam sebe zbuniti na kraju krajeva:)))