Nešto da me probudi

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I opet je butterbrot pao na pravu stranu

Krleža me vječno prati svojim istinama

Otkrićima s kojima dubimo svoju svakodnevicu

Gledam nebo i čitam njegove stihove

Zašto su te ljepote zaboravljene

Nemamo vremena

Puzimo od iznemoglosti

Uvijek nalazimo neki novi razlog

Puzimo za novcem

Nije li i to zločin

Mrcvarimo tijela

Zaboravljamo na vrijednosti

Koje hrane

Brat svira Listza

Već dugo ne slušam kako netko svira

Plešem nesvjesno

Pjevuckam

Daleko od nabacanih mješavina metalnih akustika

Među voćkama

S nekim smiješnim mislima

Čudnovatim krležijaniskim utjehama

Da, kakve li si sitnice zapažao

Kako važne

S tobom bi bilo toliko lakše proživjeti

Ovo vrijeme koje hrli

Koje ne pamti ni tren

Koje ne zastaje uzeti dah

Ovo vrijeme koje se prikopčalo za respirator

Da ne mora samostalno disati

Da prohuji, projuri kroz mene, kroz nas

Tek stari butterbrot vraća ga da nas ne izmiješa

S ovim kamenim blokovima i pokretnim metalom

U neku sumnjivu nedovršenu masu čudovišnog diva

One Thought to “Nešto da me probudi”

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting