[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Lutam ovom sumom odsjecen od stabla promatram ljude skriven od samog sebe probodena srca krvavih ruku.Trazim sebe vidim svijetla grada okrenut ledjima nema mi spasa.Disati ne mogu obasjan mjesecom gledam to beskonacno nebo razmisljajuc jesam li postojao jesam li bio ziv .Tko ce me spasiti tko ce mi niti srca spojiti.Toliko pitanja postavljam sebi a odgovora nitko ne zna.Lutam kao lutalica ovim sumama bez kraja .Lutam i trazim ta svijetla grada .Ja nad golim nebom spremam se za put .Vracam se svojoj krosnji.Shvacam da odgovora nikad nije bilo .Brisem krvave ruke.Vracam se stablu i ljubicastoj boji .Odustajem  jer pjesme nema moje tko da cita.Sve svoje snove ostavljam tebi ljudski potlaceni stvore.

 

(zivot si sebi oduzela meni srce slomila i gorcinom ispunila. naci cemo se jednog dana na tim oblacima mira.)❤

Posted by atena17

17,in love with paper and pencil and deep topics

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting