[Ukupno:3    Prosječno:5/5]

Dok nestajemo iz ovog trenutka

i ovaj osjećaj dok nestaje iz nas

tišine traju sve dublje i duže

a nezadovoljstvom zbori naš unutarnji glas.

 

I ovo doba neljudsko što nas je stislo

i godine duge što ostaju za nama

nemoć da si ponovo priđemo bliže

bez žala i srama polako nas slama.

 

Novi počeci previše nas straše

kukavički bježimo od nekog novog sutra

hladne i samotne naše su noći

tužna i beznadna naša su jutra.

 

I dok sa usana još ponekad pobjegne volim te

naši pogledi skrivaju neke druge priče

putem smo postali neki drugi ljudi

naše si duše više ne sliče.

Autor freelove

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting