[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Iz zavežljaja duše riječi su se prolile,
I rasule  po kamenu tvrde namjere…
Namjere da pokaže da boli,
I kada pada  (se) bez zvuka,
Kada udarac samo tupo zvoni,
I podrhtavanje to,plaši čvrsto tlo…

Prosuta čarolija bez dokaza postojanja,
Nepostojeća magla pred kolonom uzdaha,
Upita…

…Zašto ste me stazali ?
Štitili.
Ugušili.

(Preblizu smo bili,
Predugo se gledali,
Izgubili)…?!

Zaboravili smo koje su boje ljubavi,
Od stiska straha smo se ugušili,
I ostali zarobljeni u stegnutom zavežljaju sna bez rodoslova…

Da li je to odgovor dostojan postojanja ?!
(Upita me savjest probuđena).

Posted by Sanja75

This article has 8 comments

  1. …Zašto ste me stazali ?
    Ovaj me izraz zaintrigirao. Stazali. Poslali stazom života. Pa ugušili. Tešku temu si otvorila, a stalno se dešava.
    …Zašto ste me stazali ?
    Pravo pitanje. Pozdrav Sanja.

    • Da…nažalost.Pjesma nema pretenziju da kritikuje bilo čije roditeljstvo,ipak je to jedan od najtežih zadataka koje imamo u životu.Ovdje su iznesena moja osjećanja,i poneko pitanje,može li bolje.
      Hvala ti Petre na komentaru.Pozdrav.:)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting