[Ukupno:2    Prosječno:5/5]
Još uvijek nisam pronašao tebe
ljepotu u sjećanju i zamisli što se radjaju
tamo gdje budućnost počinje
kao mala glad za mišljenjem i osjećajima

Pretvaram se da nešto znam
i da mi smeta ono što ne želim saznati
dok ti prinosiš usnama čežnju
koja razgoni strahove i krik čovjekov

Volimo se i to traje ti plamsaji
ta vremena koja ne postoje osim ljubavi
kada se ispisano i nenapisano poistovjećuju
a žena i pjesnik radjaju djecu na pragovima svijesti

Nazivam te Nepronadjena i ti se veseliš
velike kiše padaju i snjegovi strašni se slute
naša tijela samo poznaju samoće
još neke gladi i veselosti ali i to prolazi

Hvala Gospodu koji je pronašao mene
riječi mi istkao kao blagi Otac
umnožio dobrote da nestaju sumnje smrti
i hvala tebi koju pronalazim na bjelinama praznine

 

 

 

 

 

 

 

 

Autor marijamiko

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting