[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kakvim korakom dolaziš u susret meni
Ženo nijema; crnilom prekrivenog lica
Kriješ zlobne oči, što gutaju mir sneni
I tretiraš me ko da sam kakva pošalica.

Zašto? Objasni ovom otrcanom pjancu
Koji sve ove godine bezumnih dana
Tebi nevjerno je podređen, ko pas na lancu
Krvlju okupan, godinama rovanih, bolnih rana.

Spalit ću crnu koprenu tvog lica plamom
Želje neugasle, za daškom blizine tvoje.
I znam, prijeko gledat ćeš, a smijat se kradom

Siromahu, što Drugi pletu i pute mu kroje.
Ja brojim pjesak vremena sijedim nitima kose
I čeznem za svim danima, što Tebi bliže me nose.

Autor Adem Garić

Ova objava ima 7 komentara

  1. Zašto? Objasni ovom otrcanom pjancu
    Koji sve ove godine bezumnih dana
    Tebi nevjerno je podređen, ko pas na lancu
    Krvlju okupan, godinama rovanih, bolnih rana.

    Kada bi imao odgovor ne bi bilo ove lijepe i snažne pjesme 🙂

    Ademg, tvoj stil pisanja ima jednu posebnost i nadam se da si toga svjestan …

    Veliki pozdrav !

  2. hvala perla, mislim da svako ima svoju posebnost, svoj stil, da smo svi istog razmišljanja nebi se zvali ljudima. hvala na čitanju, i da, tvoj stil pisanja se meni posebno sviđa, pozdrav!

Odgovori

Subscribe without commenting