[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Odlazim u zonu sumraka,

U plavkasto, magličasto područje

Pradavnoga pjesništva

Ne bih li se okoristila i ukrala stih.

Nema za me sretnoga braka

Jer strašno, prelijepo naručje

Poezije ne daje ništa

Već samo traži i grabi od ovakvih

 

Strastvenika kao što sam žedna ja.

Pjesnikinjom samo se držim

Dok izvlačim tekstove i rime

Iz slutnje, iz prstiju pa pišem.

Pjesnikinjom neću biti nikada

Jer neću stići do tanane srži

Slatkoga pjevanja što obori me

Često i samo zbog toga udišem.

 

Kako sam pjevala nadahnuto,

A od mene  ne ostaje traga

Kada vidim što sam stvorila,

Mada  maksimalno sam pokrala

Sve od magličastoga plavkasto

I od slutnje osjećaja blaga,

Krala sam puno pa se umorila,

A ništa, ništa nisam dala.

2411 404

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting