[Ukupno:3    Prosječno:5/5]

 Nemojte se nikada pokajati što vas je kroz život vodilo ludo srce,

a ne moćan um.

Um je samo za magazaša što no u magazama svojim

pamte sve štofove,

što pamte svu egzotičnu robu s istoka što će no im nabreknuti kesu

s dukatima…

štono ljubav planiraju i ugovaraju,

sve dršćući od strasti koja ih obuzima pri slušanju zveketa zlata,

objedinjena i umnožena gazdinskim debelim brakom.

 

Ako vas kroz život vodi srce,

ne sramite se radi njegova nejaka drhtaja…

Neka vam duša zapjeva ovu malu pjesmu,

darovanu vam od jednoga roba ljubavi:

 

„Mirišu kose na vodicu od cmilja na Poljani  Kjathane

i sretni parovi već svoje zvijezde traže

a ti mi se još nećkaš cvijete…

stani da te barem oplačem malo ponekom lijepom suzicom rosnom…

stani da se barem oprostim sa tobom

dok se mjesečina ne udavi u vodi.

 

Mirišu kose na vodicu od cmilja na Poljani  Kjathane,

omamili su me uzdasi skriti

k’o kad se noćni leptiri roje…

Ne ljuti se!,

poskočila su  tvoja njedra ispod dodira slučajnog cvijete…

divno ti lice miriše na cmilj

a oči u zagrljaj mame.“

 

Ako vas i zaboli srce od čežnje – ne pokajte se!

Ako vas privlače rojevi zvijezda… slobodno ispružite

k nebu ruke…

Nije hir,

nije hir, to što si u mojim njedrima cvijete;

Nije pir, nije pir,

prepuna sofra i pustog blaga zveket.

Posted by feniks

Onajetihohodila, onajetihouzdisala, njenesmijavicenemoguzaboraviti...

Website: https://nizmahalu.blogspot.hr/

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting