[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dva covjeka u jednom sam.
Jedan vuk, a jedan krhka srna.
Vuk sam jer potajno vapim,
potajno tugujem, suzu brisem,
za plemenom, za slobodom.
Potajno sutke, kad me noc zagrli,
pustim suzu za slobodom, za duhom
sto izgara mi zile.

Jutrom kad me tvoja ruka svije,
u prsa tvoja, u celjusti tvoje,
ja sam mirna voda.
Ja sam srna tvoja umiljata,
sa zeljom da zauvjek ostane sklupcana
u tvom narucju, u miru kojim odises,
kojim moja se dusa opije.

Dva sam covjeka.
Dvije zene u meni biju,
jedna koja ce zauvjek voljeti tebe
gdje god da krene,
a jedna koja ipak mora da krene dalje i dalje,
jer doziva je zov duse, doziva i bije.

Nemirna sam priroda
u tvom narucju nasla ptice zvuk,
rijeke sum, sunca zrake.
Toplotu nasla, i srca dom.

Posted by La vita e bella

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting