[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

bijelo.

noćas me kamion poharao.

pala je lavina.

i taman se htjela iskopati..

kamion je još jednom drmnuo,

povukao lavinu veću.

vidjela sam sunce kroz snijeg.

bilo je daleko.

bijelo. vječno.

nije bilo straha nego neka uzrujanost – neću stići!

ali što?

što to točno neću stići?

znam, uče nas krivim vrijednostima,

uče nas da šutimo.

i zato se pitam – što?

bijelo.

odgovor je bijela svjetlost u bijelom snijegu.

tamo. zatrpana. dalek je put.

i ljepši je sprovod u bijelom.

običaji. zatrovano sve. običaji.

i bijeli i tmasti!

kvragu i svijet!

kamion me i lavina noćas poharala u snu!

i meni je dosta!

dosta toga da neću stići!

zato pišem vama zečevi houellbecqovi!

vi mali teletubbies francuske izmišljotine!

nasljedne mane svijeta i pisaca!

bijelo.

bijelo.

u tebi samome je odgovor.

nema veze ni s kamionima ni sa zečevima!

 

Autor Veronika Škreblin

Rođena 1983. u Zagrebu. Studiji klas.fil., polonistika, klavir, kroatistika,jos u zavrsavanju. Radila mnogo razlicitih poslova, zadnje prof.klavira u skoli. Pise od 9e godine.

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting