[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ti nemaš ime,da stoji ispred lica,da zakuneš se njime ,

da služi ti na čast.

Ti nemaš dom,savitak svoj,da ponudiš kad sijeva

i kad munja postaje grom.

Ti nemaš riječ,da tješim se njom kad nevrjeme se bliži

i krhotina je lom.

Ti nemaš obećanje da vjerujem u njega,kad dugo te nema

i kad odričem se svega.

Ti nemaš molitvu da razblaži bol,kad ostaneš sam,

kad ogoljen si i go.

Ti nemaš istinu,da vodi kad znakovi zaostanu,

samo tajne da vječno tvoje ostanu.

Ti nemaš plana da sljedim ga bez sumnje,

samo sudbinu kletu i pusto bezumlje.

Ti imaš samo mene,da sjenka ti budem,

a nikad žena.

Ti imaš samo mene,da tuđa budem,

a tebi vjerna.

Ti imaš samo mene,da sidro ti budem,

a nikad luka.

Ti imaš samo mene,da druga ti budem,

a samo navika.

Posted by reina

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting