[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

nema više onoga što je nekada bilo,

dječije sreće,

radosti,

veselja,

sada nas veliki ljudi ruše,

u srcu ostaje pusta  želja…

nema više onoga što je nekada bilo,

u srcu mome ljubavi prema tebi,

i što je  ostalo

vječno se skrilo,

plačući tiho,

još tiše

u sebi..

ostaje samo navika stara,

da prije nego što

na počinak legnnem..

ispod jastuka mekog,

s puno žara,

izvadim i poljubim tvoju sliku..

Posted by proljetni cvijet

da pričam nešto o sebi..\ndrugi bi htjeli ali ja ne bih..\nonome ko me zna sasvim dovoljno je..\na tko ne zna,upoznat će me bolje..

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting