[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Šapatom skriveni u tihe noćne ure,

bez traga sovina huka ili krika ptice lutalice,

predani željama kao kočijama vijekova

u topotu zvjezdanog praha

i tople tame neke žedne osame…

 

Ovijeni milijunima pitkih slučajnosti

što nose života bistri glas

kojeg čujemo da šušti u zatišju vjetrova

dok slušamo tišinu kako zijeva,

mjesec što nakrivljen pospano pjeva

dodiruje nas ljubav koja zrije,

koja se napila kapi sa dna čaše,

a gluhe se strepnje razbježale po zidovima

kao da će u sjenama tame pronaći tugu

da se za nju zalijepe…

 

Ali nema mjesta za tugu večeras,

jer boje noći već su dovoljno mračne

i san miriše na upaljeni vosak mjesečine

pa kaplje po našim čežnjama

dok budni ne dočekamo jutro.

Autor vila

Ova objava ima 18 komentara

  1. i san miriše na upaljeni vosak mjesečine

    pa kaplje po našim čežnjama

    dok budni ne dočekamo jutro.
    Predivno, Vilo falila si sa svojim predivnim stihovima.Pozdrav.

  2. u topotu zvjezdanog praha

    ovaj stih mi poseeban kao i kraj

    Ali nema mjesta za tugu večeras,
    jer boje noći već su dovoljno mračne
    i san miriše na upaljeni vosak mjesečine
    pa kaplje po našim čežnjama
    dok budni ne dočekamo jutro

    ponekad se zapitam dok čitam tvoju poeziju jesi li ti možda vila prava-kao i ona iz gospodara prstenova, noć vilo posut vilinskim prahom
    SFD

Odgovori

Subscribe without commenting