[Ukupno:5    Prosječno:5/5]
Nema me.

Izgubio se moj glas

u virtualnom životu.

Već danima ne zalazim

u taj dnevnik svega i svačega.

 

Ne bježim.

Ni od tebe.

Ni od sebe.

 

Oluja u duši

postala je presnažna

za moje čvrstine.

 

Pospremam ormare srca,

tražim način da smirim

uznemirene note bića.

Autor plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

Ova objava ima 7 komentara

  1. Lijepo je ovo… Kao da ta misao pjesme izvire iz neke snažne dubine kojom se svjesno kroz stihove vlada. Na tragu si vrhunskog pjevanja… Samo nastavi. Sve najbolje! Milenko.

  2. Veoma zvučno,tužno i nježno…nekad si mislim da si tako krhke duše da te treba čuvati,grliti i voljeti te ništa drugo…prenesi to “svojoj” osobi 🙂 prekrasno opisano,pusa!

    • Ah, draga servus. Kad bih smjela prenijeti mu. Negdje sam već napisala da on ima nekog, i mada nisu vezani zavjetima, ne diram u tuđe.
      😊
      Hvala na ovom lijepom komentaru!
      😘
      Lp

Odgovori

Subscribe without commenting