[Ukupno:3    Prosječno:5/5]
Od posljednjeg maglovitog jutra i bijelog snijega

do vrućih ljeta i sparnih noći

prema nebu gledam i čekam kad ćeš doći.

Preko pokoje planine, pustinje ili zelenog brijega.

 

Od tvog osmijeha i zamamnog pogleda

do teških riječi i suza u očima

sve to tražim u svojim snovima

jer postoji nešto važnije od puke površnosti i samog izgleda.

 

Od tvoje ljetne haljine i razbacane kose

do prevelikog džempera i šarenog šala,

sve je savršeno, nedostaju tek krila

da te u visine i preko sedam mora nose.

 

Od prvog dana jeseni i prvih kapi kiše

do proljetnog buđenja i plodova u cvatu

sve je dopušteno u ljubavi i ratu

dok stihovi postoje i moje srce za tobom diše.

Ova objava ima 6 komentara

    • Ne znam što da ti kažem, kada sam radio profil stvarno sam bio, ali sada mi se ne radi novi 😉

      Vezano za spomenuti stih, odnosio se na prethodna dva – ukratko – uvijek je bilo i uvijek će biti sve dopušteno (tako nekako 🙂 )

Odgovori

Subscribe without commenting