nekome…
U zaklonu od raznih iskušenja, nudi mi se velika gozba i pamtim gorak okus nečijih usana.
Nježan vjetar promjene prelama moja koljena, a oči bljeskaju od želje za tamnoputim lovcem koji daje hrabrost da me kao rasnu životinju dovede u harmoniju neba.
Znam da su mnoge od tebe digle ruke, jer si loše postupao sa njihovim zvijezdama padalicama.
Nisi ni jednoj skinuo zvijezdu s neba.
Ispod velikog osvježenja ovog jutra, dok osjećam tvoj dah, znam da si u mom centru… nevidljiv, prisutan, bezbojan.
Bez okusa si. Bez mirisa, bez boje.
Malo si lud, malo nesretan, malo poluzaljubljen u sebe i u ljubav.
Dobro je da si prema meni takav – kakav si, jer bi me mogao naviknuti na sebe i tada vrijeme postaje beznačajno.








Iz knjige poezije “Sjena duše”
ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://shadowofsoul.blog.hr
Malo si lud, malo nesretan, malo poluzaljubljen u sebe i u ljubav.
Dobro je da si prema meni takav – kakav si, jer bi me mogao naviknuti na sebe i tada vrijeme postaje beznačajno…
pozdrav
Kraj je odlican Shadow, pozdrav tebi!
hvala, d.meyer :)
da, kraj je odličan – tako je i završilo :)
I meni kraj fenomenalan…pozz:))