[Ukupno:4    Prosječno:5/5]

Neki se stihovi tvoji,
od tebe kada pobjegnu,
u prazninu moje strofe,
vješto zavuku i skriju.

Ćutim ti riječi tada,
dok njima se sjenkom krećem,
gipko od slova do slova,
između redaka krijem.

Na kraju te pjesme čudne,
što moja ni tvoja nije,
sjenka u lik se pretvori.
Očima tvojim ja gledam.

Uranjam iz vala u val
ljepote kojom me pišeš.
Zašumim vjetrom u krošnji
kestena kraj prozora tvog.

Autor sibila

Ova objava ima 7 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting