[Ukupno:3    Prosječno:5/5]
Bilo je dobro.
Bilo je mnogo dobro
s tobom graditi
nevidljivi grad
i ulicama
nadjevati imena
nekih velikana,
što od ljubavi
umirali su.

Tvoja maštovitija
od mojih, uvijek.

Ispijati kavu
na Uglu zanosa,
gdje susreće se
s tvojim moj.
Otići do rijeke,
kojoj zaboravih ime,
ali ne i riječi,
koje spustio si
na usne moje.

Tek treći dan.
Nagovorih te.

Bilo je lijepo,
uzvišeno i sveto
koračati s tobom;
rukom u ruci,
parkom do klupe,
po lišću što šušti.
Kroz jesenje boje…
Premda ni jesen
bila nije.

I nju smo
izmislili čak.

Al’ ništa krivo nije bilo.
Svaka je riječ
bila prava.
U pravom trenutku
rečena onako
kako trebalo je;
da čarolija ne nestane
i san ne prestane.
Buditi se htjeli nismo.

Jer smo znali,
od početka,
da samo smo san…

Autor sibila

Ova objava ima 18 komentara

  1. Lijepa pjesma… Svidjaju mi se stihovi: “…riječi, koje spustio si na usne moje.” i “Kroz jesenje boje…
    Premda ni jesen bila nije.” Možda je na samom kraju pjesme malo ponestalo daha, da se bolje poentira – no, to je samo moj utisak, koji me možda vara?… Svakako lijepo, pjesnički i što je najvažnije: zrelo.

    • hvala ti na osvrtu i na ukazanom završetku pjesme…da, nekada me pisanje ponese visoko, visoko i umijeća je s te visine sletjeti i završiti pjesmu.
      mijenjala sam završetak nekoliko puta i kratila pjesmu da se ne razvodni osjećaj koji sam željela na čitatelja prenijeti, u datom momentu pisanja nisam znala bolje…čak sam prije objavila NEKOM, NEGDJE, NEKAD II dio, jer je ova, I dio, bila na čekanju završetka. 🙂
      uočio si, svaka čast i još jednom hvala!

  2. gdje se susrece s tvojim moj.. jake rijeci. Upecatljiva pjesma sa dobrim odabirom rijeci i odlicno izvedena, vrlo lijepo. Dok sam citao sjetila me film “Inception”, ako ti je poznat. Hvala ti za ohrabrenje i sto si mi pomogla da vratim samopouzdanje za pisanje, nekad mi se jednostavno ono sto napisem cini lose, ali u pravu si i hvala ti za to jos jednom. Lp

  3. Duško, rijetko kada događanje pjesme smještam u jesen…jer jesen doživljavam kao tužnu.
    Možda sam podsvjesno htjela ispraviti to ovom pjesmom.
    Hvala na posjeti.
    Pozdravljam te Duško 🙂

  4. Najezih se… s tvojim krajem pjesme taman je Goribor otpjevao svoj stih “…s jutrom bi nestajala kao san”… wow Sibila… Bojim se da ne mogu puno reci, samo cu ostati u osjecaju…

    • ne znam zašto me jesen rastužuje…možda zato jer sam dijete proljeća, bujanja života, tek procvalih mirisa što suncu se vesele, nakon duge i hladne zime satkane od sna 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting