[Ukupno:4    Prosječno:5/5]

Bilo je dobro.
Bilo je mnogo dobro
s tobom graditi
nevidljivi grad
i ulicama
nadjevati imena
nekih velikana,
što od ljubavi
umirali su.

Tvoja maštovitija
od mojih, uvijek.

Ispijati kavu
na Uglu zanosa,
gdje susreće se
s tvojim moj.
Otići do rijeke,
kojoj zaboravih ime,
ali ne i riječi,
koje spustio si
na usne moje.

Tek treći dan.
Nagovorih te.

Bilo je lijepo,
uzvišeno i sveto
koračati s tobom;
rukom u ruci,
parkom do klupe,
po lišću što šušti.
Kroz jesenje boje…
Premda ni jesen
bila nije.

I nju smo
izmislili čak.

Al’ ništa krivo nije bilo.
Svaka je riječ
bila prava.
U pravom trenutku
rečena onako
kako trebalo je;
da čarolija ne nestane
i san ne prestane.
Buditi se htjeli nismo.

Jer smo znali,
od početka,
da samo smo san…

Posted by sibila

This article has 18 comments

  1. Lijepa pjesma… Svidjaju mi se stihovi: “…riječi, koje spustio si na usne moje.” i “Kroz jesenje boje…
    Premda ni jesen bila nije.” Možda je na samom kraju pjesme malo ponestalo daha, da se bolje poentira – no, to je samo moj utisak, koji me možda vara?… Svakako lijepo, pjesnički i što je najvažnije: zrelo.

    • hvala ti na osvrtu i na ukazanom završetku pjesme…da, nekada me pisanje ponese visoko, visoko i umijeća je s te visine sletjeti i završiti pjesmu.
      mijenjala sam završetak nekoliko puta i kratila pjesmu da se ne razvodni osjećaj koji sam željela na čitatelja prenijeti, u datom momentu pisanja nisam znala bolje…čak sam prije objavila NEKOM, NEGDJE, NEKAD II dio, jer je ova, I dio, bila na čekanju završetka. 🙂
      uočio si, svaka čast i još jednom hvala!

  2. gdje se susrece s tvojim moj.. jake rijeci. Upecatljiva pjesma sa dobrim odabirom rijeci i odlicno izvedena, vrlo lijepo. Dok sam citao sjetila me film “Inception”, ako ti je poznat. Hvala ti za ohrabrenje i sto si mi pomogla da vratim samopouzdanje za pisanje, nekad mi se jednostavno ono sto napisem cini lose, ali u pravu si i hvala ti za to jos jednom. Lp

  3. Duško, rijetko kada događanje pjesme smještam u jesen…jer jesen doživljavam kao tužnu.
    Možda sam podsvjesno htjela ispraviti to ovom pjesmom.
    Hvala na posjeti.
    Pozdravljam te Duško 🙂

  4. Najezih se… s tvojim krajem pjesme taman je Goribor otpjevao svoj stih “…s jutrom bi nestajala kao san”… wow Sibila… Bojim se da ne mogu puno reci, samo cu ostati u osjecaju…

    • ne znam zašto me jesen rastužuje…možda zato jer sam dijete proljeća, bujanja života, tek procvalih mirisa što suncu se vesele, nakon duge i hladne zime satkane od sna 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting