[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Ja ne spavam da dusu odmorim
nit’ spavam jer tjelo smiraj trazi,
sklapam oci u snove da uronim
tamo su neki svjetovi drazi…

Pustam snove da me obuzmu
zaboravim na dane i jutra,
iz ralja zivota na tren preuzmu,
ne postoji sad ni sjutra…

Sanjam tako zelene livade
posute cvijecem, leptirima,
imam krila ne postoje blokade,
letim, bjezim nemirima…

Sanjam kako sa vilama bosonoga
u haljini bjeloj plesem,
bez stega, okova, lakonoga
do nebeskih visina se uznesem…

Sanjam da sam rijeka pitka
i napajam sumske zvijeri,
u kom se ogleda jela vitka,
a na dnu sjaje biseri…

Sanjam da sam kaplja rose
i njezno ljubim rumenu zoru,
cesljam bujne prirode kose,
pomilujem svaki kamen, goru…

I tako sanjam ja sve i svasta
a jutro me za rukav vuce,
ne marim, cekamo ja i masta
da nas san opet sebi privuce.

Posted by Ivanica

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting