[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Negdje na istoku sjećanja
pomilovala sam te mislima.
Dok u šaku sam stiskala
osmijeh koji sam voljela.

Negdje na zalasku svitanja
oči sam ti slikala
kistom od purpurnih odsjaja
čovječe mojih kajanja.

Zadnji put smo se stisli
negdje u kutu misli.
Poslednji zagrljaj ispleli.
Vrijeme nas promjenilo.
Isti smo al’ nismo isti.

 

Autor skorpijaj

CRVENO-ZELENO
JEDNOSTAVNA-KOMPLIKOVANA
CRNO-BIJELO
SUNCE-SNIJEG
VESELA-TUZNA
POEZIJA-PLES

Ova objava ima 27 komentara

  1. dobra pjesma, ali što ima na istoku, Sunce zalazi ili se podiže
    kako možete biti isti ali niste isti?
    stvarno ne razumijem
    objasni mi molim te, meni što u grmlju čući, hoće žvakaću gumu da dokući

    noć
    SFD

Odgovori

Subscribe without commenting