[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Opalo lišće šušće

odaje korake,svake

i ptica kad nebu  zaprhti,

zadrhti dio srca

i jače kuca.

 

Zemlja se prljava

obrušava.

A žila od drveta

kleta

uprla mi veđa

u leđa.

 

I dole ispod mene

stijene

i dušmana eto,

sveto

sto je da ruši

u duši sam spreman

nedam!

 

Makar se gasili mnogi

ubogi

naši životi

da koti se ovdje

neće

krvavih očiju

smeće.

Autor Bjelokapic

pisao,nisam odavno,al me zelja vuce

Odgovori

Subscribe without commenting