[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

 

Nekada je bilo tako lako,
o tako lako,
samo voljeti.
Ne mjeriti, ne vagati
ne slagati komplicirane
mozaike života.
Trebalo je samo hodati,
samo hodati
stazama ljubavi.

Nekada sam mislila
da je ljubav čista,
potpuno čista.
Za sve i svakog ista,
tako čista,
da uvijek blista.

Dugo ljubovah sa
ljubavlju.
Dugo, predugo
trudih se
osvojiti sve njene vrhove,
uroniti u njene dubine,
opravdavati njezin smisao
i zaslužiti njezino ime.

Mislila sam nekada
da je ljubav
nepresušna sloboda,
nekvarljiva roba,
tako čista
-za sve i svakog ista.

I nije to bilo
tako davno.
I nikad skriveno
-uvijek javno.
Spremno je branih
i kad bi bila u krivu.
I poput djeteta
tražih utjehu
u njezinom zagrljaju,
u njezinom krilu.

Nekada sam mislila
da je ljubav
tako čista,
za sve i svakoga ista.
I osim ljubavi
da ne trebam ništa.

A sada …
sama se sebi
smijem,

sama se sebi
rugam.

Rugam se
svojoj deluziji

o ljubavnoj iluziji.

Posted by freelove

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting