[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kad bez daha ostanem,
ispod vjetra koji je milovao tvoje lice,
ti reci što da postanem,
miris slučajnosti
ili sudbina koju kupuješ
na tebi namještenoj dražbi?
Ako umrem u slijedećoj kapi kiše,
ne odustaj,
pusti svoj poriv da diše,
neka ti nebo šapne razlog za utjehu;
u duginim bojama nek’ te nosi tišina.
A prašina
što čini ti oči suzne i plačne,
neka ugasi vatru boli.
Jer duša će uvijek znati,
da ova što sada pati,
jedino tebe voli.
Jedino tebe voli.

Autor Pippo1906

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting