[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Meni se čini život je do pola..
I noć punog mjeseca,
bez sna.
Sve je negdje između.
Meni se dijeli.
Ništa do kraja.Ništa do dna.
Jedino to što boli.
Neće se oganj ugasiti.
To će mi ostati,
neće uzeti sebi pola.
Ni mrvu moga bola.

Nemam kome da ispričam moje lude snove.
Nešto me tjera da ti cigaru zapalim,
pa da ti s usana dim udahnem..
Pa da te s osmjehom jednom zagrizem
kao jabuku,crvenu i karmin da ostavim..
Neka me luna vodi..
Sve mislim luda sam.
ne da mi snu na oči.
Na izmaku i godine ove..
Čujem kako odzvanjaju neki blesavi glasovi,
smjeh što iritira.
Djeca budalasta slave ništa.
Ne znaju,pojma nemaju.
Proklete petarde i sva ta euforija.

Meni je posve svejedno je li ide neka godina nova…
Svejedno mi je sve.Ravno i nevažno.
Nit’ sjećanja nit nadanja.
Ničeg nema …
Je…opsujem.
Nasmijem se samoj sebi kroz suze,
prosto se trebaš roditi,roditi se tako glup.
Pljesnem samoj sebi,bravo budalo.

Odgovori

Subscribe without commenting