[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

 

Osluskujem tužne osmjehe kiše iznad krovova moga grada
i svaku kap čujem ,kao fijuke kristalnih čaša leta
sa oboda obeliksa crnog glečera topećih nebesa
kao kuršume topova, iznad Kupskih vrba i topola
I kao udar groma kad raznesena kap bolno jekne
u hiljadama zvjezdanih bljeskova po crijepu
,pa ne napoji okolne vrtove i brajde sjete
već se u olucima zaputi ka obalama rijeke
mojim maglenim mislima u žbunju vrbaka
– pute da osvijetli sa ,mračnih Kupskih podvodnih dina
Zato……ne slušaj sine što ti otac govori
U mom srcu još samo krici umirućih zvijezda
i poneki andjeo pao svoj kavez u tom golubarniku nadju
i svakog ću sa dušom ispustiti niz oluke
moga grada kuća, u brzacima rijeke nek ih voda nosi

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting