[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sta je to ostalo od mladosti lude,

dok grickam dane ispred zgrade,i  pozdravljam ljude.

Cudno me gledaju dok klize cestom,

pitaju se gdje sam to nesto.

Al ja sam mnogo toga pljuno,

hvala princezi sa papirnatom krunom.

Nedam vise,ludaku u sebi da se kaje,

dobar dio mene je struho, al drugi i dalje traje. 

I recite joj,

Cvrsto stojim na nogama svojim,

ne mislim se nikom’ pomicati.

Prestao sam stvarnost da u crno bojim,

svjetlosti neba, vise se ne zelim odricati.

Autor vuk sivi

Ova objava ima 4 komentara

    • hvala ti, enediel!! vise ne ulazim da vidim ko je sta novo objavio, sad dolazim da citam sta si komentarisala 😛 😀 jos uvijek cekam Biciklo da ugleda svijetlo dana… imas 24h, u suprotnom, ja cu otpedalati pjesmu o Biciklu 😀

Odgovori

Subscribe without commenting