[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Na obalama rijeke,
Mi potpuno sami,
Smjenjuju se tišina i praznina,
Gledamo branu što se gradi.
 
Na obalama rijeke,
Niko da zagalami,
Da prekine,da razbije,
I kaže ima još da se snije.
 
I nestajemo tu na brani,
Bez pogleda na ono od lani,
Ovdje gdje se rijeka dijeli na dvoje,
Gdje se ponovo rađa tvoje i moje.
 
U muk tišine draga utanjamo,
Uz prazne poglede nestajemo,
I ostaju opet riječi neizgovorene,
Ostaju tajne misli neostvarene.

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting