[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Što za me’ da haju
jutra i mraci
Ja ne otvaram vrata
ni prednja ni stražnja
i crnim noćima smetam
jer ličim na svitca
u dubooj travi
a onaj zvjezdani prah
što stišćem u šaci
sa razlogom tinja
jer ako naidju ljudi
da se nevidljivošću pospem,
na par svjetlosnih godina
– čekanja, da ih male obasjam

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting