[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Te decembarske noći,
Dok je snijeg škripao pod nogama,
Ni slutili nismo da tišina među nama,
Gradi rijeku bez mosta.

Da poslije te noći slijede godine posta,
Da će nam godišnja doba prekriti tama,
Da će klupa pod krošnjama ostati prazna,
Da će sve nestati u samo jednoj noći.

A s tobom sam vidio djecu i dom,
Dao ti mjesto u srcu svom,
I nisam tražio ništa osim spoznaju,
Da osjećaš isto.

I nakon toliko godina smijeha,
Postadoh zarobljenik u sobi eha,
Sa snovima o sretnom kraju,
Na Zemlji nedosanjanom raju.

Ali ne prođe ni jedno veče,
A da se ne sjetim perona sreće,
Nježnih pogleda u muku,
I osjećaja što nas u ljubav vuku.

Sve šetnje uz poljupce nježne,
Tople noći uz zagrljaje snažne,
Nevine poglede pune čežnje,
I ispletene prstima ljubavne svežnje.

Ali tebe nema tu više,
Isprale su te proljetne kiše,
Ostala je samo uspomena da diše,
I drvo na kojem ljubav uz naša imena piše.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting