[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Premale su rijeci da se objasni
taj obicni uzdah…
i ni sa cim ne poredim ono
sto u meni kljuca i pece!

Daleko od onog sto zelim
ja se umivam nocnim morama,
ali kad one postaju realnost ,
ja i dalje,kao budala,slijedim tup noz.

Ostani….strah je u sobi.
Ne govori,ne disi.
Vidis li mene,zaista?
Ne mogu da ti budem i prepreka i oslonac .

Pdsjecam te svakim pokretom
na ono sto si ostavio,
i budim tu tvoju nevinost …
barem ono sto je ostalo poslije svega.

Ali i dalje uzimas svakoj i tijelo i osjecanja
dure je to ,jer nisi mogao njoj….
I svaku od njih si manje ili vise volio .
samo sam ja bila izuzetak!

Znam da ces jednom ,u decembru,
kada budu kise padale…(da ti se suze ne vide)
samo tada ,sjecati se koliko nikad nisi ni bio tu.

Posted by Nermina

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting