[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Jutro je,
Opet miriše behar u dvorištu,
Opet se čuje razdragani cvrkut ptica,
I opet nad sjenom pajvaza sjedim sam.

Podne je,
Već odavno utonuo sam u maštu,
Upijam milinu i nježnost tvoga lica,
I opet na tren varam se da nisam sam.

Veče je,
Umor se već pomalo i osjeća,
Osluškujem taj zavodljivi zov noći,
Sklapam teške kapke i sanjam.

Nedelja je,
Njena tišina na tebe podsjeća,
I maštoviti murećef samotne noći,
I opet iznova s likom tvojim utanjam.

Odgovori

Subscribe without commenting