[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

zaokruženo pahuljama na rubu oblaka
spustilo se nebo u zjenice moje

suosjećajno
zaštitnički

trudi se sakriti
sve što je tvoje

kosu
da ne znam ti za godine

oči
da ne posramim se odraza

usne
da me ne pomame

ruke
da ne dođu do obraza

nadkriljuje me nebo mekanom bjelinom
miriše
sad već i sniježi

u naklonosti
blagosti

moj tajni svijet
u beskraj bježi

Posted by Dorotea Pernjak

Od djetinjstva piše. U Otvorenom prostoru razotkrivena 2003.godine. Usnula i vratila se običnom životu na neko vrijeme. Zaboravila lozinke. Passworde.Skoro i pravo ime. Snila i pisala potajno. Odlučila se opet vratiti...potraga nije završila...

This article has 7 comments

  1. Predivno si ovo posložila u stih Dorotea!
    Sve ono što ti ne da da budeš uz onog za kojim čezneš…a kraj mi je predivan!Posljednja dva stiha su mi kao šlag na torti!
    Topao pozdrav! 🙂

    • Znam da je pusto kad ode onaj do koga ti je stalo…pusto…i čini se sve besmisleno…a bol razdire…treba vremena da prođe,da ostanu lijepa sjećanja koja neće boljeti…
      Osmjeh ti šaljem 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting