[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

To nebesko oko što
zjenicom sunca
blještavo gleda
od zore do sumraka
hodočasnim hodom
svjetlom obasjava
sve što zori sve što rađa
U podne kad je kraća
sjena hlada
svuda samo pregršt sjaja…

To nebesko oko što
zjenicom mjeseca
u mrak gleda
tu vječnu preobrazbu
mlađahnosti, punine
praznine
što mjedenasto pada
u noćne dubine
dok mjesečina sklada
sonate pune sjaja…

Te nebeske oči
noći, dana
zjenica što sjaji
u svjetlu i tami…

Autor Tanja Tadic

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting