[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
ne znate vi moju Dragu

kulu na vrhu planine

bedem nase male tvrdjave

sto svjetluca danonocno

niko ne poznaje to lice sneno

kao ja

taj osmjeh

dvije neodoljive smijalice

koje se oslikavaju

u dubinama kestenjastih ociju

ne znate vi moju Dragu

skolu poljubaca

slatko vino moje duse

koje cijeli zivot pijem

nema te slike

nema tog zalaska sunca

kojeg pamtim

nema ljeta

nema tog mora

kao sto sam upamtio

nas prvi susret

nas prvi poljubac

korake u kisi

njen stisak ruke

i njeno veliko da

ne znate vi moju Dragu

miris lipe u cvatu

naspram nje nema mi cvjeta

bez nje nema mi svjeta

godine struzu

zivota dugacki lanac

jos je  pratim

pratim njene sjene

ja  jos  uvjek

kao prvog dana

ispracam je vrelim pogledima

ne zna te vi moju Dragu

a mozda sam ja samo umisljen

u danasnjem svjetu prezira

kad se sve djeli

ja imam nesto posebno

sto pripada samo meni

Autor plavivitez

Ova objava ima 7 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting