[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Plovim prostranstvima duše,
gledam slike sreće,
smijeha,radosti,
slike sebe u nekom drugom svijetu.
Ne trebaju mi vesla,
moja rijeka tuge puna je suza koje me nose
kroz sjećanja,
kroz valove strasti i tuge promašaja…
A rijeka postaje uzbzrkana,
vidi se ponor
a krik na usnama zaziva spasenje na oprost
koji dugujem sebi,
na korake još nepoznate
ali željene,
na riječi daleke,maštom ispunjene.
Prepuštam se padu jer ne znam
da li duša pjeva
da bi se od boli sakrila
ili plače da tugu otpusti i snovima se preda.
Ne znam se odupeijeti bujici patnje,
ne znam plivati morem tuge,
ne znam kako te ugledati
u ovom mom zatvoru suza…
ne znam…

Posted by ursus-major

This article has 24 comments

  1. Prekrasna pjesma, sve su riječi lijepe al ovo na kraju je divota:
    ne znam plivati morem tuge,
    ne znam kako te ugledati
    u ovom mom zatvoru suza…
    Osmjeh ti šaljem 🙂

  2. “Prepuštam se padu jer ne znam
    da li duša pjeva
    da bi se od boli sakrila
    ili plače da tugu otpusti i snovima se preda.”

    Izdvojeni dio mi je ostao odzvanjati u mislima.
    Prekrasni stihovi.

    Lijep pozdrav. :))

  3. Izuzetno lijepo i tužno Ursuse. Pjesma obiluje nježnim i iskrenim emocijama koje diraju dušu. Sve pohvale za ovu predivnu i osjećajnu pjesmu.

    Veliki pozdrav i osmijeh šaljem :)))

          • Zavisi sta covjek sazna i koliko ga s tim saznanjem nestane u samom trenutku spoznaje i vremenu u kojem obradjuje to sto sazna…taj dio nestanka je neizbjezan i ne moze se kontrolirati,ali kasnije sve dodje na svoje…donekle….(hehehe…ko sada filozofira….:P)

  4. Je,sad si malo dublje zašla u temu,i treba mi vremena da pomnije razmotrim temu,i sve parametre posložim u jednu kohezionu hrpu,i onda počnem sa razlaganjem!Uf,ovo me zabolilo u glavi!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting