[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Osjećamo se.

Ali ne razumijemo.

Uporno lažeš svijet

da ti je dobar život.

A mene osjećaj vodi

u druge zaključke.

I ne samo on.

Sva moja logika

glasno vrišti

da postoji tajna

koju čuvaš

čak i od najboljih.

Jesi li u vatri bolesti

izgubio volju za istinu,

zaboravio ljubav,

napustio dobro?

Ili te slomio

odlazak od one

koja nije ovdje,

a zbog koje

nosiš prsten

za podsjetnik

da vezanje boli

kad se veza prereže?

Možda si se zakleo

da nikad više

nećeš tako voljeti.

Možda nije ni to.

Možda želiš dokazati

da ne postoji žena

koju se ne može zavesti.

Sam si ustvrdio davno

da vjernost ne postoji.

Ili se bojiš biti voljen

zato što bi tvoj odlazak

mogao biti raniji

nego mnogi drugi.

Ona fizička bolest

što je nosiš

mogla bi donijeti

upravo takav ishod.

Pitam se znaš li

uopće i ti sam

što radiš i zašto.

Ali nadam se

da nisam u pravu.

Nadam se da imaš

nekog da te prati

svojom silnom ljubavlju

dok god si tu.

Iako ne shvaćam igru

koju si igrao sa mnom.

 

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting