[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dok plavičasta izmaglica

pomiješana s kišom

obavija grad,

gledam sve to

pijući kavu na balkonu

i razmišljam

što s tobom sad.

Jer, ne znam ni tko si

i zašto baš ja

u tvojim porukama

u tvojim mislima.

Ne znam ništa o tebi,

čak ti ne znam ni ime,

htio bih te možda usrećiti,

ali niti znam kako

niti znam čime.

Što više mislim tko si

to sam bliže mraku i tami,

jedino što u podsvijesti osjećam

je da smo oboje tužni i sami.

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting