[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I opet me jutrom budi
tiho,tihano,polako
ono za čim srce žudi
da me stisneš jako,jako.

I nalazim te u svemu:
u grizu breskve,i drugom voću
i dok nektar cijedi se po bradi
Ne želim to,ali te hoću …

I opet te viđam po gradu,
u nekim drugim ljudima.
I naježim se gubeći nadu,
nalazeći te u pjesmama ludima.

I posao mi nekako prođe.
Taman kad pomislim kući poć’ ću,
s povjetarcem tvoj dah na vrat dođe,
Ne želim to,ali te hoću.

I nađem te putem u šalici kave,
liznem te s njene vruće pjene.
Izgubim se u trenu između sna i jave,
dok gledaju me čudno drugi muški i žene.

I opet mi večer tebe donese
a nadala sam se bez tog moć’ ću;
Naša slika na ormaru me ponese,
Ne želim to,ali te hoću.

I odem pod tuš ohladit glavu,
pa malo hladne,malo vrele vode.
Al zamiriše mi na tvoju kosu plavu,
I opet tvoji prsti po meni hode.

I ko da nije dosta,dođeš mi u snove
tu jedino imam te, u podsvijesti,noću…
I svaki put radimo zloćestoće nove
Ooooh,ne želim to,al’ tako te hoću!!!

Posted by aurora filipova

ne pišem ja ove stihove,već ih iz mene izvlače tuga,ljubav,radost,strah…jednom riječju,život kao takav… by Aurora Filipova I.C.

Website: http://osjecanja.blog.hr/

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting