Ne želim to

I opet me jutrom budi
tiho,tihano,polako
ono za čim srce žudi
da me stisneš jako,jako.

I nalazim te u svemu:
u grizu breskve,i drugom voću
i dok nektar cijedi se po bradi
Ne želim to,ali te hoću …

I opet te viđam po gradu,
u nekim drugim ljudima.
I naježim se gubeći nadu,
nalazeći te u pjesmama ludima.

I posao mi nekako prođe.
Taman kad pomislim kući poć’ ću,
s povjetarcem tvoj dah na vrat dođe,
Ne želim to,ali te hoću.

I nađem te putem u šalici kave,
liznem te s njene vruće pjene.
Izgubim se u trenu između sna i jave,
dok gledaju me čudno drugi muški i žene.

I opet mi večer tebe donese
a nadala sam se bez tog moć’ ću;
Naša slika na ormaru me ponese,
Ne želim to,ali te hoću.

I odem pod tuš ohladit glavu,
pa malo hladne,malo vrele vode.
Al zamiriše mi na tvoju kosu plavu,
I opet tvoji prsti po meni hode.

I ko da nije dosta,dođeš mi u snove
tu jedino imam te, u podsvijesti,noću…
I svaki put radimo zloćestoće nove
Ooooh,ne želim to,al’ tako te hoću!!!