[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ne pleši usnama nesigurne korake,
Već prisloni ih nježno na moje.
Nek otjera vjetar tiho oblake,
Nek čvrsto me drže ruke tvoje.

I nek stane sve, zadrži trenutak,
Svoje ruke stegni čvršće oko mene.
Nek napusti suza oka tvog kutak,
Nebo nek sluša naše uzdahe snene.

Ne otvaraj oči i ne miči ruke,
Ne želim da čuješ ove moje riječi.
Brodice mrtve to su, iz nesigurne dolaze luke.

I oboje znamo, odgovor će peći.
Olupine na dno me beskrajne vuku muke,
Tvoj me zagrljaj razara i liječi.

Posted by Calendula

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting