[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
ne vjeruj mi…

kad ti priznam, da sladje usne do tvojih ,ne poljubi

za svog zivota dane

cak ni kad ti kazem, da si lijepa ko afrodita

tko jos vjeruje  ludome kralju ,kog napusti rodjena  svita

koji   cestitu  krunu , zbog sanjivog stanja, svoje  duse izgubi

pa  noc ovu  ,ne  moze  da ohane,dok  zora ne svane

 

ne vjeruj mi….

jer kao sto s jeseni napustih ,ja  zelen kesten, sisarku  zrelu

tako cu dana jednog ,kad  namame  me usne tudje, neke  ludje

pozeljeti vasionu cijelu

neku  dusu veselu,

ko muzicku  zelju  mrtvog na  sopstvenom opelu

i pustiti opet san ,da u ludilo mi udje

Ova objava ima 10 komentara

  1. Dobar si Duško. Poznaješ narav zaljubljenosti koja nije ljubav, koja ima svoju putanju,koja je zamjenjiva i to tako čisto i jednostavno oslikavaš. Što bi ti rekao- slatko. Pozdrav!

Odgovori

Subscribe without commenting