Ne vjeruj
ne vjeruj mi…
kad ti priznam, da sladje usne do tvojih ,ne poljubi
za svog zivota dane
cak ni kad ti kazem, da si lijepa ko afrodita
tko jos vjeruje ludome kralju ,kog napusti rodjena svita
koji cestitu krunu , zbog sanjivog stanja, svoje duse izgubi
pa noc ovu ,ne moze da ohane,dok zora ne svane
ne vjeruj mi….
jer kao sto s jeseni napustih ,ja zelen kesten, sisarku zrelu
tako cu dana jednog ,kad namame me usne tudje, neke ludje
pozeljeti vasionu cijelu
neku dusu veselu,
ko muzicku zelju mrtvog na sopstvenom opelu
i pustiti opet san ,da u ludilo mi udje








Dobar si Duško. Poznaješ narav zaljubljenosti koja nije ljubav, koja ima svoju putanju,koja je zamjenjiva i to tako čisto i jednostavno oslikavaš. Što bi ti rekao- slatko. Pozdrav!
Zadnjim stihom si me osvojio,potpuno!
pozz:)) ♥ila
slikovito napisano,lijepa pjesma kao i mnoge druge tvoje,pozdrav!
Lijepo je opet čitat , lijepe stihove
…”muzicka zelja mrtvog na sopstvenom opelu”…sjajno!
ima toga jos. odlicna pjesma dusko! pozdrav:)
hvala na citanju drustvo:)
Stihovi koji u “sridu” pogadjaju!Mnogi su takvi kao u pjesmi ali nece(ili se boje) priznati.
Pozdrav!
Pustiti san ,da u ludilo mi uđe,točno tako djeluje zaljubljenost koja kako brzo dođe tako brzo i ode.Lijepa Duško.
poželjeti vasionu cijelu
dobra pjesma dusko:))
pozdrav
hvala drustvo!!:))