[Ukupno:5    Prosječno:5/5]
Ne zamišljam te više kada sklopim oči

nit`se pitam gdje si i s kim sada,

dobro se osjećam u svojoj samoći

dok lutam pustim ulicama grada

 

Ni pjesme ti ne posvećujem više

ni kad liju kiše, ni kad sija luna,

ništa dušu u zanos da zanjiše

tek ponekad mašta samotnoga uma

 

Ti ostani hladna i daleka

nedostižna poput sjeverne lire

nemoj slijedit` iskušenja neka

i ne budi stare želje i nemire

 

Ne traži me i da je čežnja do neba

uzalud se za prošlošću žali

evo, zamolit ću te ako treba

ne traži me, nemoj, jer tako malo fali

 

Autor Sani

Ova objava ima 10 komentara

  1. jes te krenulo sansan,pises dobre pjesme,kostur ove pjesme je izvrstan ,malo fali vise dinamike, tak da citalac osjeti vise, samu ceznju koju kao fol pjesnik negira,pozdrav i samo nastavi tako!!

  2. hvala vitez:)
    ma nije me bas krenulo, bar ne kako bih ja volio, ali vazno je da mi se pojavila volja za pisanjem, posto zadnje dvije godine nisam napisao bas nista niti sam mislio na poeziju….vidjecu sta ce biti sa inspiracijom
    veliki pozdrav:)

  3. Sani, ne analiziram pjesmu samo osjećam, a način na koji si pisao meni se sviđa obzirom da treba polaganije čitati što naglašava ljubav, tugu i nježnost. To je moj doživljaj, i pjesma mi je odlična.

    Lp! 🙂

    • Hvala Sissi
      Ja isto tako citam neku pjesmu lagano, u suprotnom se propuste neke stvari i isto tako i ja neciju pjesmu samo osjecam i ako izazove u meni odredjene emocije i(li) reagiranje, onda je to to
      Veliki pozdrav tebi:)

  4. močno pišeš dragi sansan…močno…
    osječam svaki tvoj uradak do kostiju…
    možda zato jer se nekako u svakoj tvojoj nađem…
    žalosno je što nam inspiracija bude tuga i bol…al valjda to kod poeta i poetesa tako mora biti…
    samo tako nastavi…u kojem god smjeru da te povelo…DIVNO PIŠEŠ …DIVNO …I UŽITAK TE ČITATI…
    veliki pozdrav i osmjeh 😊

Odgovori

Subscribe without commenting