[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Noćas je nebo zvjezdano, plavo,

sjaji samo za mene,

a ja se već lagano gubim,

nema me više,

nikada više,

postajem samo sjećanje.

Uvijek sam vjerovao

da mora doći sutra,

ali sada znam,

danas nikada više svanuti neće,

potpuno sam svjestan,

ja nestajem.

Sve moje želje, nadanja

kao sapunica su se raspukla

i ni malo više nisu bitna,

a još jučer,

mislio sam,

život bez snova

nema smisla,

bez toga se ne može.

Moje tijelo je lako,

nema više boli,

gledati iza sebe

sada više nema smisla

jer vidim samo svjetlo,

a ono je tu,

samo za mene

i doziva me svojim opojnim glasom.

Pružam ruke,

noge mi više ne dotiču tlo,

svjetlost me nosi prema nebu,

tako je lijepo,

sve je savršeno.

To nikako ne može biti kraj!

 

 

Autor alojz

Ova objava ima 2 komentara

  1. nadam se da jos nije vrijeme
    lijepo opisano sto ceka nakon i da nije kraj.takve dozivljaje imali su neki u teskoj bolesti ali nije im bilo vrijeme pa se dusa vratila u tijelo, neki se sjecaju tog svijetla.pozdrav

    • Bogu hvala nisam bolestan, a ni još jako star(srednje godine),ali nikada ne znaš kad će doći taj dan.Ja vjerujem u život poslije smrti pa pokušavam zamisliti kako će to izgledati, nadam da je ovako lijepo kao što se ja nadam, lijep pozdrav

Odgovori

Subscribe without commenting