[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Gramofon tiho svira
Puši se na stolu kava vrela
Osjećam da mi dušu dira
Ova glazba Jacquesa Brela

Čujem kao da tiho tepa
“Dat ću ti bisere kiše”
Ne me quitte pas, Ne me quitte pas
Čuje se tiho, tiše

Izmislit će nepostojeće riječi
Koje će ona razumijeti lako
Ta tuga njegova moju liječi
Jer on je pjevao i dok je plak’o

I sjena njenoj sjeni će biti
Sjena njenoj ruci
A ja ću svoju kavu piti
Dok me nose ovi zvuci

Ne me quitte pas, Ne me quitte pas
Dok je kava vrela
To moja duša tvojoj tepa
Uz ovu vječnost Jacquesa Brela

 

Posted by Pippo1906

This article has 1 comment

  1. “Plakat više neću,
    govoriti neću
    sakrit ću se negdje
    samo da te gledam…”

    …koliko je emocija u njegovom glasu i cijeloj izvedbi, koliko tuge, očaja, preklinjanja u njegovim riječima…

    …nije čudo da te dira i da tvoju tugu liječi… 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting